Udaljenost: 123km
Relacija: Čakovec - okolica Daruvara
Budžet: 16kn
Ručak: rižoto s piletinom
Motivacija: N - 10, I - 10
Umor: N - 7, I - 7 (trčala se Globetka jučer)
Danas je taj dan!
Uzbuđeni se budimo na prvu budilicu u 6 sati i spremamo preostalu opremu na bicikl. Testiramo torbe i teret - da, jutro prije puta prvi puta isprobavamo opremu, a Nina nikad u životu nije vozila s teretom (definitivno smo spremni za ovo putovanje)... Razmišljamo što smo možda zaboravili, a moglo bi nam koristiti. Na kraju opet ista priča, bajk se čini debelo pre težak, a finalna destinacija gotovo nedostižno.
Naravno, bez oproštajne kavice nikamo pa tako i ovog puta familijski kafenišemo prvo u Nininom Čakovcu, a zatim u Igorovom Prelogu. Konačno krećemo - projekt Dotaknuti rub Azije započinje 7.9.2022 u 10:00 sati. Danas planiramo odvoziti nešto više kilometara dok još imamo snage i naklonost terena. Plan je stići do Daruvara, što je nekih 140km... Ambiciozno! Srećom Igorov prijatelj Rašan odlučio je voziti s nama barem pola današnje dionice čime nam (probijajući vjetar) uvelike olakšava pedaliranje. Prosječno vozimo preko 25km/h što je zavidna brzina s obzirom da zajedno imamo barem i toliko kilograma opreme. Prolazimo već poznatim putevima podravine, a gužva i dosadna ravna cesta nikako ih ne čine zanimljivima.
Monotoniju prekida slučajan susret s kolegom biciklistom. Upoznajemo Josea dok čekamo zeleno svjetlo na semaforu. Jose je Portugalac koji je krenuo biciklom na put iz svog rodnog Porta prije 2 mjeseca. Dao je otkaz i odlučio proputovati Europu na 2 kotača. Do sada je odvozio Španjolsku, Francusku, Alpama do Italije, Austrije, Slovenije pa sve do Koprivnice gdje smo se sreli. Nevjerojatno, ali plan mu je također dopedalirati do Istanbula! Zajedno vozimo, razmjenjujemo priče s putovanja i savjetujemo Josea kako da se dobro provede u Hrvatskoj. U Đurđevcu stajemo na kratku pauzu i dijelimo s Joseom domaće specijalitete koje nam je Igorova mama spakirala na pretek. Malo je reći da je Jose bio oduševljen orehnjačom i kružnjačama. Poseban je osjećaj na putu sresti bicikliste tako da smo iznimno sretni što smo već prvi dan putovanja upoznali jednog. Pozdravljamo se s Joseom i odlazimo svatko svojim putem, on putem Osijeka i Srbije, a mi putem Daruvara i Bosne. Jose, nadamo se da se vidimo u Istanbulu!
Dalje nas put vodi kroz zahtjevnu, vinsku, valovitu cestu. Posebnu čar ovom dijelu vožnje daju grožđe, šljive i breskve uz cestu. Deveti mjesec je idealno vrijeme za duge vožnje ili dugo trčanje po goricama - nikad nisi gladan. Nakon odvoženih 120km i blagi uspon djeluje nam kao planina. Vrijeme je za traženje mjesta za kampiranje. Nakon gotovo sat vremena i promjenjenih 5 lokacija, konačno nalazimo zadovoljavajuće mjesto. Ovaj dio putovanja kada je noć već na vratima, a mi nismo još našli mjesto za spavanje nije nam nimalo falio... Postavljamo šator s posljednjim zrakama sunca. Nismo sigurni jeli zbog sunca, kilometara ili pive, ali zaspali smo čim smo postavili šator.
Idemo naprijed!
Nina & Igor