Relacija: Arogi - Alexandroupoli
Kilometraža: 83km
Budžet: 200kn + 50€ smještaj
Ručak/večera: bougstsa la crema, rižoto s piletinom
Motivacija: N - 4, I - 6
Umor: N - 9, I - 8.5
Razuzdalo more diže vjetar jačine hrvatske bure. Provirili smo van iz šatora i vratili se nazad unutra. Kad bismo barem mogli ostati unutra dok se vjetar ne smiri... Spremanje torba i šatora po ovakvom vremenu samo je po sebi avantura. Dok Igor sprema, Nina igra važnu ulogu - svojom težinom drži stvari na okupu. Obalnim puteljcima probijamo se do ceste koja će nas odvesti do Alexandroupolia. Čim smo se odmakli od obale vjetar se ipak malčice smiruje do razine da se donekle čujemo kad pričamo i da vozimo bez opasnosti da se prevrnemo. Plan je sutra stići do Tekirdaga (Turska), tamo se ukrcati na trajekt za Istanbul i dotaknuti rub Azije u četvrtak ujutro. Do Tekirdaga imamo 230ak km, dakle čekaju nas dva dana duge vožnje.
Vozeći kroz grčka sela nailazimo na puno kafića. Ulice su pune, ljudi se druže. Kap koja je prelila čašu bila je slika bougatse ispred kafića (grčki specijalitet o kojem smo pisali u prijašnjem blogu)... Tako smo već nakon 20ak kilometara vožnje završili na Fredo cappuccinu i bougatsi. Lagano pijuckajući drugi kofeinski napitak danas nismo ni slutili što nas dalje čeka...
A što nas čeka? Usudili bismo se reći najmukotrpnija vožnja do sada. Sama ruta nije pretjerano teška, doduše nije ni laka zbog konstanstnih brežuljaka, ali na normalan dan to bismo preletjeli. Djelomično vozimo po poljskim putevima što nas definitivno usporava, ali najveći problem je i dalje vjetar (ili možda činjenica da smo jučer odvozili 145km...). Zaboravljamo da su vremenske (ne)prilike moćna stvar, moćnije od naših ambicija i planova. Ovdje nas je uhvatila velika kriza. Ljuti smo, nervozni i iako smo toliko blizu Istanbula ne vidimo kako bismo na ovakav način ikad došli do njega. Ipak nastavljamo pedalirati i nadamo se da će neki drugi dan priroda ići nama u korist. Kako kilometri sporo prolaze odlučujemo danas rezervirati sobu u najbližem gradu Alexandroupoliu.
80ak kilometara se proteglo kroz čitav dan tako da smo s namjerom da što prije stignemo preskočili ručak... Naravno da nam se to obilo u glavu, na zadnjem usponu prije cilja Igor je skroz oslabio. Sada Nina preuzima ulogu doktora, u ovakvim hitnim situacijama bitno je imati u torbi nešto slatko. Odmakli smo se s ceste i pojeli par keksa umočenih u grčku nutellu. Ni sami ne znamo kako, ali uspjeli smo. Stigli smo do Alexandroupolia. Odmah pri dolasku vodimo Ghosta doktoru. Serviser kaže da bi lanac trebao izdržati do Istanbula, sada mirne duše odlazimo u sobu.
Topli tuš, kuhana hrana i krevet na ovako težak dan pašu više nego ikada. Sutra nas čeka sama kruna putovanja, finalnih 150km. No ne brinemo se, to će biti problem budućih nas ili uopće neće biti problem... Ovisno u koju stranu zapuše.
Idemo naprijed!
Nina & Igor