Relacija: Jajce - Gračac
Kilometraža: 98km
Ručak/Večera: burek, roštilj
Budžet: 80kn
Motivacija: N - 10, I - 10
Umor: N - 7, I - 7
Danas nam je divan dan, divan dan. Našoj Nini rođendan, rođendan.
Budimo se u hotelskoj sobi čisti i odmorni. Što više čovjek može poželjeti za rođendan? Šećući uz obalu rijeke Pive i njene slapove dolazimo do kafića. Sjedamo na bosansku (tursku) kavu i baklavu. Uz kavu razrađujeno današnju rutu i tražimo mjesto na kojem bismo mogli spavati. Bilo bi idealno kada bismo danas stigli do Mostara. Od Mostara nas dijeli 155km s time da je u prvoj polovici kilometraže preko 1000m visinske razlike. Odlučujemo krenuti u napad pa kuda stignemo stignemo.
Ne znamo jesmo li jedini, ali od vožnje bicikla brzo ogladnimo. Bitno nam je da sa sobom uvijek imamo nešto za pojesti, inače nastupi kriza. No ne mislimo samo na fizičku slabost. Dok nastupi glad s njome dolazi i nagli pad motivacije sa stalnim pitanje: "Kaj je meni ovo trebalo?". Nevjerojatno je da nas samo jedna čokoladica dijeli do izvršenja cilja. Kako bi spriječili takvo što, stajemo u prvom gradiću na putu na burek i sirnicu kod Hadžije.
Sada smo u potpunosti spremni za penjanje. Vrh uspona je visoko (1123m), ali cesta nije strma. Također asfalt je gladak i sunce je iza oblaka tako da donekle bezbolno savladavamo kilometre. Stižemo do vrha, a pogled je toliko dobar da bi pristali i na duplo teži uspon. Stalni pogled na planinski lanac, plavo nebo i prekrasan krajolik u čijoj se dajini nazire Ramsko jezero čine spust nezaboravnim. Osjećamo se kao da smo u Alpama, ne možemo vjerovati da se ovakvo što može naći u BiH.
Uživanciju prekida nenadani uzvik okupljenog veselog društva u gradiću Prozor. "Priđite, priđite", nakon točno tri sekunde oklijevanja pridružujemo im se. Ubrzo se svi skompamo i zajedno pjevamo. Pive i nove runde roštilja same stižu do nas, "daj njima, daj njima oni su smršali". Šaran i vratina s roštija, kruh ispod sače i domaći paradajz u ovom trenutku ukusniji su nego ikad (stvarno je jako fino, ali istina je da smo i mi gladni). Nakon 2-3 sata feštanja teško se opraštamo. Sretni smo što smo naišli na ovakvo društvo, a i oni su sretni što će već sljedeće godine u bolnici imati vezu kod doktora Horvata. Šator (po preporuci ekipe) postavljamo nekih 20ak kilometara nizbrdo od Prozora uz obalu rijeke Vrbas. Ispunjeni i motivirani za dalje polako tonemo u san.
Idemo naprijed!
Nina & Igor