Relacija: Lago di Bilancino - San Casciano in Val di Fesa
Kilometraža: 55km
Budžet: 57€
Ručak: Odlazak u restoran
Motiviranost (1-10): I-9, N-8
Umor (1-10): I-7½ , N-9½
6:00 Budimo se na uz prekrasan pogled na jezero. Teškog srca pakiramo stvari i udaljavamo se od Lago di Bilancino. Današnji dan nije namjenjen za dugu vožnju, već za razgledavanje Firence. Nekih 30ak kilometara dijeli nas do odredišta. Pošto je jezero u nizini, odmah na početku savladavamo par dugih i nimalo lakih uspona. Ujutro nismo stigli popiti kavu, ali zato su se užarene zadnje lože i kvadrići pobrinuli za buđenje. Zadnjih par kilometara slijedi dugi spust s panoramskim pogledom na Firencu i njenu prepoznatljivu kupolu. Nestrpljivo prolazimo raskršća na ulazu u Firencu i borimo se za svoje mjesto na cesti.
Zalazimo u uličice koje vode do glavnog trga, sa svake strane okruženi smo štandovima kožnih jakna, remena, novčanika, torba... Naime Firenca je u prošlosti bila poznata po obradi kože pa se tradicija nastavila i danas. Nažalost, zbog nedostatka mjesta u torbama na biciklu, Igor odbija vuči Nininu željenu kožnu torbicu po ostatku Italije. Prolazimo kroz Mercato Centrale, najveću tržnicu u Firenci koja je glavno mjesto trgovanja još od 19. stoljeća. Ovdje se može naći sviježe voće, povrće, riba, talijanski sirevi, primamljivi pršut i suhomesnati proizvodi kao i brojni lokalčići s brzom hranom na talijanski način.
Put nas dovodi do Piazze del Duomo, glavnog trga na kojem se nalazi slavna katedrala Santa Maria del Fiore ili poznatija kao Duomo di Firenze. Radi se o 4. najvećoj katedrali na svijetu prepoznatljivoj po svojoj kupoli uočljivoj na kilometre. Fasada, po nama najimpresivniji dio, završena je tek u 19. stoljeću. Zelen, ružičast i bijeli mramor sa nevjerojatno mnogo motiva, skulptura i ukrasa zaista oduzimaju dah. Red za ulaz u Duomo je ogroman pa odustajemo od razgleda iznutra, međutim priča se da unutrašnjost nije ni blizu vanjštini u što nije teško vjerovati obzirom na ono što vidimo izvana.
Sunce nas je iscrpilo pa tražimo nešto kako bismo vratili energiju. Uzimamo gelato u jednoj od najstarijih slastičarni u Firenci - Vivoli. Vjeruje se da je u Firenci, upravo u slastičarni Vivoli, napravljen prvi sladoled. Ne znamo kakav je sladoled bio 1929., ali ovaj koji smo probali ispunio je sva naša očekivanja. Također, nasuprot Duoma de Firenze pronalazimo Nininu najdražu čokoladarnicu pa smo se i ovdje zasladili.
Puni energije (i na rubu šećerne groznice) dolazimo do Palazzo Vechio. Ispred palače ponosno stoji kopija Michelangelovog Davida, a sastrane se nalaze Neptunova fontana i brojni kipovi. Nažalost nemamo vremena da posjetimo galeriju dell' Academia, dom najpoznatijih Michelangelovih dijela pa to ostavljamo za neki drugi put.
Konačno, gladni i žedni sjedamo u restoran. Nakon 10 dana tjestenine nagradili smo se jelima s mesom. Hrana je bila jako ukusna i zasitna iako su porcije bile male (Jedu li Talijani premalo ili Hrvati previše?). Hrana sama po sebi nije posebno skupa, međutim neugodno smo iznenađeni cijenama pića. Također, nešto što nismo znali prije, u finalnu cijenu osoblje restorana uračuna i napojnice. Zaključujemo da se nažalost odlazak u talijanske restorane nikako ne uklapa u studentski budžet, za takve egzibicije morat ćemo se strpiti još par godina...
Kako bismo izašli iz gužve Firence, moramo se popesti van grada. Nakon 30ak kilometara i par teških uspona nalazima mjesto za kampiranje. Večer završavamo prekrasnim zalaskom iznad toskanskih vinograda i maslenika. La vite e bella. Buona notte da Toscana!
Andiamo avanti!
Nina & Igor