Giro d' 🇮🇹 - Diem 18.

• Relacija: Sperlonga - Napoli

• Kilometraža: 110km

• Budžet: 23€

• Ručak: Sendviči s mortadelom i ricottom

• Motivacija (1-10): I-10, N-10

• Umor (1-10): I-9, N-9½

5:30 Danas se budimo rano, kako bismo što prije stigli do finalne destinacije našeg putovanja, Napulja. Od Napulja nas dijeli 110 kilometara, veliki zalogaj za prognoziran sunčan i vruć dan (kao i svaki). Za dobro jutro probijamo se gustom šikarom od plaže do glavne ceste. Zatim prolazimo kroz par bolje osvjetljenih tunelčiča, sada smo već prilično budni. Za svaki slučaj stajemo na cappuccino i cornetto na bengi po putu. Kroz Italiju, do sad, ne nalazimo benzinske kakve imamo u Hrvatskoj. Benzinske su samoposlužne, bez dućana i kafića. Cornetti su bili izvrsni, sreća da je ova benzinska bila iznimka.

Par trenutaka kasnije, stajemo u dućanu kako bismo se natrpali hranom za ostatak dana. Kao i uvijek, Nina obavlja kupnju, dok Igor vani čuva bicikle (i čeka, i čeka...). Ubrzo ispred dućana upoznajemo talijanski biciklistički par, Orianu i Marca. Razmjenjujemo par riječi, prepričavamo dojmove, dijelimo hranu... To je bilo dovoljno da se brzo sprijateljimo. Saznajemo da su oni na putovanju iz Bergama do Sicilije. Budući da oni danas također planiraju stići do Napulja, spontano smo krenuli zajedničkim snagama prema našem cilju. Moramo priznati, tempo nam u početku malko nije odgovarao, jer smo mi obično vozili nešto brže, no bilo je lijepo konačno imati društvo na cesti. Stalno se izmjenjujemo na čelu naše kolone, stoga kilometri brzo prolaze.

Kako se približavamo Napulju, ceste postaju strašno prometne, ogromne količine smeća već ignoriramo, a okolna sela odišu siromaštvom. Nakon 70ak kilometara, stajemo na plaži (pješčanoj naravno, drugih nema) kako bi ručali i malo odmorili prije prometnog kaosa Napulja na koji su nas svi diljem Italije upozoravali.

Ipak, popodnevna pauza se dosta oduljila, budući da naša rezervacija smještaja u Napulju još nije potvrđena. U istoj situaciji bili su i Oriana i Marco, stoga smo potrošili dosta vremena na traženje hostela, soba ili bilo što gdje bismo mogli prespavati. Nažalost, potraga je bila bezuspješna. Odlučujemo voziti dalje za Napulj i nadati se da će naša rezervacija konačno biti potvrđena, a možda se nađe i mjesta za Orianu i Marca.

Na desetak kilometara od Napulja, naš se domaćin konačno sjetio prihvatiti rezervaciju. Djelomično sretni, a već i dosta frustrirani kasnim odgovorom, zovemo domaćina i dogovaramo sobu i za Orianu i Marca. Nošeni mišlju da danas konačno imamo udoban krevet i topli tuš, ulazimo u kaos zvan Napulj. Napulj kao grad je dosta brdovit i većinom prekriven velikim i malim kamenim blokovima, dok asfalta ima samo na dijelovima. Ti blokovi za bicikl nisu nimalo ugodni (a posebno za natovarene bicikle), stoga uz veliku trešnju, vibracije, prometno naguravanje, ubacivanje i vikanje, konačno dolazimo do našeg smještaja.

Ulazimo u stan i otkrivamo da sobe za Orianu i Marca ipak odjednom nema. Što je odmah upozorava na potencijalne probleme. Da ne ostanu na ulici, iznajmili su jedan skuplji hostel, pa se pozdravljamo i dogovaramo za sutrašnje druženje. Isto tako domaćin nam je najavio, uz obećani povrat novca, da apartman neće stići očistiti. Stoga nalazimo stan u dosta lošem stanju, s prljavim plahtama i ručnicima. Nema veze, stavit ćemo preko madraca našu vreću za spavanje, ionako ćemo većinu vremena biti u gradu. Konačno odlazimo na zasluženo tuširanje kada otkrivamo da nemamo niti tople vode, već samo ledeno hladne. Sad već poprilično ljuti, odlučujemo si skuhati finu večeru. Sve smo pripremili za kuhanje, no tada otkrivamo da ne radi niti štednjak jer nema plina. Bijesni i ogorčeni, zovemo domaćina (koji naravno ne govori engleski) i teškom mukom uspijevamo dogovoriti nešto veći povrat novca. Ipak, pokušavamo ostati dobre volje, kuhamo večeru na našem plinu za kampiranje. Uživamo u zadnjim danima našeg putovanja. Nakon pola kilograma prefinog talijanskog sladoleda, u potpunosti zaboravljamo na probleme s apartmanom.

Iako umorni, svijetla i buka grada, zovu nas na istraživanje. Do centra imamo nekih 3 kilometara nizbrdo, pa odlučujemo prošetati. Šarene ulice grada, pizzerije i talijanski street food na svakom koraku nas oduševljavaju. Uzimamo tipični Napuljski street food, pizzu frittu. Radi se o preklopljenoj pizzi prženoj u dubokom ulju. Sjedamo na glavni trg Piazza del Plebiscito, pijemo pivu i uživamo. Za povratak uzimamo najbržu moguću opciju, metro. Buona notte da Napoli!

Andiamo avanti!

Nina & Igor