Relacija: Padova-Malalbergo
Kilometraža: 100km
Budžet: 15€
Ručak: Gnocchi alla Carbonara
Motiviranost: I-5, N-5
Umor: I-8.5 , N-8
8:00 Sjedamo na bicikle i izlazimo iz Padove. Na nebu se gomilaju sivi oblaci, ali nekako se uspjevamo provući bez kiše.
Današnji je plan doći što bliže Bolonji. Put do Bolonje čini ravna, monotona cesta okružena poljima i ravnicama. Umjesto glavne prometne ceste, biramo onu sporednu kroz sela. Nažalost ni povremena sela na cesti ne razbijaju monotoniju. Vozimo brzo bez mnogo stajanja kako bismo što prije stigli do grada Ferrare, zadnjeg većeg mjesta prije Bolonje. U jednom od sela nailazimo na veliki sajam pun trgovaca voćem, povrćem, tjestenine, suhomesnatih proizvoda, odjeće... Inače malo selo, sada je bilo puno života i boja. Nismo mogli odoljeti da nešto ne kupimo pa smo uzeli lubenicu, savršenu okrijepu za ljetne vrućine!
Nastavljamo vožnju do obale rijeke Po gdje ćemo pripremati ručak i odmoriti za popodnevni dio vožnje. Na našu žalost, rijeka Po ne izgleda onako kako smo ju zamišljali. Voda je mutna, a obala puna tvornica i industrije. Preumorni i pregladni smo da nastavimo dalje pa ipak pronalazimo komadičak obale gdje možemo mirno odmoriti. Obala je puno pijeska koji se lijepi za nas i nemilosrdnih komaraca, a sunce je upeklo kao da nije prognozirana kiša. Ne želimo se ovdje zadržavati pa brzo ručamo i krećemo dalje.
Dolazimo do Ferrare, sam ulazak u grad ne obećaje mnogo. Za sad izgleda zapušteno i neobnovljeno. Sivi oblaci uspjeli su se ušuljati iznad nas, bez ikakve najave počinje strašno pljuštati. Izgleda da se u parku održao sajam pa se sklanjamo u jedan od šatora. Ako je u početku strašno pljuštalo, ne znamo kako bismo se izrazili za ono što je uslijedilo u sljedeća dva sata... Ulice su bile prazne, a velika snaga pljuska poplavila je cestu i park. Pokisli pod šatorom razmišljamo gdje ćemo danas spavati, pregledavamo preskupu ponudu soba u Ferrari i Bolonji. Čak smo razmišljali uzeti vlak do Bolonje iako se to prkosi našoj zamisli putovanja. I onda se odjednom razvedrilo, kao da se ništa nije ni dogodilo. Nakon nekoliko minuta oprezno izlazimo iz šatora i vozimo do centra grada. Centar Ferrare izgleda mnogo bolje od ulaska u grad, ali nekako nas nije dojmio. Moguće je zbog cijele situacije da u tom trenutku nismo bili objektivni i spremni uživati u ljepotama koje su nam ponuđene. Kako god, nastavljamo svoje putovanje prema Bolonji.
Već je 20 sati, a mi još ne znamo gdje ćemo spavati. Imamo dvije opcije; kampirati negdje u blizini ili voziti još 30ak kilometara do Bolonje i uzeti sobu. Već smo umorni, postoji mogućnost da će biti još kiše i polako se spušta mrak pa odlučujemo da je pametnije kampirati negdje u blizini. Pronalazimo mjesto daleko od ceste i naselja tako da smo sigurni da nas nitko neće uznemiravati. Lokacija nam se nimalo ne sviđa, ali bolju opciju nemamo pa odlučujemo postaviti šator. Jedino što nam popravlja raspoloženje su dva uniona koja, iako topla, sjajno sjedaju nakon ovakvog dana.
Danas nas je prvi puta u ovih tjedan dana uhvatila velika kriza i bezvoljnost. Putovanje biciklom nije nimalo lako. Iako je ukupni dojam izrazito pizitivan, svaki dan obilježi par uspona i padova. Emocije su 10 puta jače nego inače, zato kada nas ide i kada smo pod adrenalinom se osjećamo izvanredno, ali kada nas nejde duboko potonemo. *Graf našeg raspoloženja izgleda kao sinusoida s velikom amplitudom i promjenjivom frekvencijom. Rano se spremamo za spavanje kako bismo što prije završili ovaj dan. Buona notte, nadamo se da ste vi na ljepšem mjestu!
* ne čitati ako niste ljubitelj matematike
Andiamo avanti!
Nina & Igor