7:00 Prolazimo posljednji granični prijelaz. U daljini razabiremo poznata lica, ostajemo ukopani na mjestu kada primjetimo natpis "Dobrodošli Pablo & Fiona". Dvije Splićanke Antea i Kristin i jedna Međimurka na godišnjem odmoru Petra veselo nam mašu ponosno držeći spomenuti natpis. Cure su nam organizirale doček o kakvom smo mogli samo sanjati. Sve su nam omogućile, kavu na rivi, sendviče iz domaće radinosti, sladoled u Hajduka i kupanje na Marjanu. Sve to skupa dobiva veći značaj ako uzemo u obzir da su nas cure spremno dočekale u 7 ujutro, a Nina dobro zna da spomenute djevojke nisu ranobudioci.
Zadovoljni, siti, okupani i motivirani krećemo na put dug 110km. Naime plan je danas stići do Banjevca gdje nas čeka Ninina rodbina, tamo prespavati pa odvoziti još finalnu rutu do otoka Paga. Paklena vrućina nikako nam nejde u prilog, a prilično brdovita prva polovica današnje rute još manje... Da stvar bude još gora već 30ak kilometara brdovite, vruće ceste nema ni traga izvoru vode, kafiću ili kakvom marketu. Zalihe vode opasno su nam niske, a i ono malo vode što imamo toliko je topla da je gotovo nepitka. Kao svjetlo na kraju tunela ugledamo starijeg gospodina kako odmara u hladovini jedne od rijetkih kuća na ovom potezu. Bez okolišanja, zamolili smo gospodina da nam napuni bidone. Ljubazan gospodin donio nam je četiri bidona hladne kišnice i dvije čaše bevande. Uz ugodan razgovor i fino domaće vino u potpunosti smo se odmorili. Većinu uzbrdica smo već odradili pa ostatak rute prolazimo brže i mnogo lakše. Jedino veće stajanje napravili smo kod Šibenika gdje je Fioni pukla guma. Sa sobom imamo više rezernih guma tako da Igor zapanjujuće brzo spašava situaciju. U večernjim satima, taman prije zalaska sunca, pokisli od ljetnih pljuskova koji su nas ulovili u zadnjih 10 kilometara dolazimo Bulatima na vrata.
Ninina rodbina ljetuje u malom selu između Šibenika i Zadra. Kuma Marina dočekala nas je s toplom juhom koja, nakon tri tjedna vožnje, prija bolje nego ikada do sad. Juhi je uslijedilo više vrsta mesa s roštilja, a da nam ne bude dosadno pobrinule su se kumine kćerkice Danica, Maša i mala Mara. Prošlu i pretplošnu noć provelu smo na brodu i vlaku čime opravdamo raniji odlazak u krevet i predugo izležavanje sljedećeg jutra. U ljetnoj kuhinji već se krčkaju punjene paprike za ručak dok Nina s curama provodi jutarnju jogu i kozmetičku radionicu. Nakon ručka nerado vraćamo torbe na Pabla i pozdravljamo se s našim najdražima. Čeka nas 115 sunčanih kilometara, a mi bismo najradije sjeli na još pokoju pivu s Bulatima...
Znali smo da današnji dan neće bili lagan, ali ono što nas je snašlo bilo je van svih očekivanja. Vruć asfalt koji isparava toplinu, stalne (iako blage) uzbrdice, teške noge od proteklog dana i konstantan vjetar u prsa u potpunosti su nas izbacili iz takta. Kilometri se okreću presporo, a mi smo sve više nestrpljivi. Pretpostavljamo da nas je adrenalin, koji uvelike utječe na motivaciju i krajnju izvedbu, pustio kad smo kročili u našu dobro poznatu državu. Sve to rezultiralo je kašnjenjem i odstupanjem od početnog plana. Noćna vožnja uskim, zavojitim cesticama otoka Paga ne čini se pametnom idejom. Stjerani u kut, odlučujemo uzeti bus od paškog mosta do Novalje. Nakon sat vremena vožnje dolazimo do autobusnog kolodvora u Novalji.
Ove godine u Novalji ljetuju Igorova sestra Maja i njen zaručnik Srećko. Zajedno ćemo ovdje odmoriti dan-dva, a zatim ćemo se autom vratiti kući. Već u hodniku osjećamo primamljiv miris... Ili smo mi jako gladni ili se unutra sprema nešto jako fino. Omamljeni kucamo na vrata apartmana dok nas Maja i Srećko (očito) spremni dočekuju. Domaćini su nam pripremili dobrodošlicu u obliku koktela i punjenih klipića, a majstor vučenog tijesta Srećko vješto je oblikovao tijesto u imena naših najbližih suradnika Pabla i Fione.
Večer i cijeli sljedeći dan bili su čista uživancija. Puno izležavanja na plaži, brčkanja, igranja picigina, kartanja, kafenišanja, priča i smjeha. Uistinu smo uživali u, nama ipak najljepšem, Jadranskom moru. Ipak, zaželjeli smo se našeg Međimurja pa nam povratak kući nije teško pao.
U petak 13. kolovoza, točno 25 dana od početka naše avanture, vratili smo se svojim kućama. Dočekala su nas ozarena lica roditelja, braća i sestara, baka i djedova, teta i tetaka, prijatelja... Čeka nas na desetak obećanih kava sa spomenutima gdje ćemo, nadamo se, nadoknaditi skoro mjesec dana izbivanja. Između kava, hvatat ćemo još pokoju zraku sunca i uživati u ostatku ljeta. Pablo i Fiona također su zaslužili par dana odmora i detaljan servis kako bi bili spremni za još koju avanturicu ili triatlon utrku prije kraja ljeta. Lijep pozdrav iz Međimuja!
Nina & Igor