Budžet: 25€ + 120€ prijevoz
Ručak: penne alla carbonara, palenta con formaggie
Pakiramo stvari i priremamo hranu za vožnju. Pred nama su duga dva dana putovanja prema Hrvatskoj. Napuštamo naš apartman i spuštamo se prema centru kako bismo se posljednji puta pozdravili s Napuljom.
Šećemo u ritmu grada uz melodiju uličnih svirača. Neizbježno je prolaziti napuljskim ulicama (makar sit) bez da poželiš nešto pojesti. Nismo odoljeni da ne isprobamo još poneku stvar iz primamljivih street food lokala. Ovog puta, probali smo sendvič s tipičnim talijanskim mesnim polpetama u umaku od rajčice. Naravno, pun trbuh zahtjeva kratki odmor pa smo se odmah nakon uputili prema obližnjem parku. U debeloj hladovini rasprostili smo podlogu i odrijemali uz zvuk cvrčaka.
U podnevnim satima uputili smo se prema željezničkom kolodvoru. U ogromnom kompleksu kolodvora i šoping centra uspjevamo pronaći službu za korisnike i ispitati u detalje prijevoz za Pabla i Fionu. U talijanskim vlakovima bicikli se mogu ukrcati samo na regionalne vlakove pa zbog toga posebno kupujemo karte Napulj-Rim i Rim-Ancona. Za Pabla i Fionu plaćamo dodatnih 6€ (3€ po biciklu), njihova karta vrijedi sljedeća 24 sata.
U 16h ukrcavamo se na vlak Napulj-Rim. Posebnog vagona za bicikle nema pa smo primorani Pabla i Fionu smjestiti na ulaz u vagon. Naslanjamo ih na vrata označena crvenim znakom koja zabranjuju ulazak u vlak na ta vrata. Nažalost, pritiskom na gumb s vanjske strane vrata se otvaraju pa imamo nezgodnu situaciju u kojoj su bicikli umalo pali na ženu koja je htjela ući u vlak. Srećom, sjedimo tik do ulaza pa smo brzo reagirali i primili bicikle prije nego su počeli padati... Također, zbog turbolentne vožnje u zavojima, Pablo je zadobio teške ozljede. Pao je na šipku koja mu je prilikom pada udubila ramu. Malo je reći da smo bili bijesni i tužni zbog izrazito loše organizacije talijanskih vlakova...
Nakon kratkog odmora u Rimu ukrcavamo se na naš drugi i posljednji vlak Rim-Ancona. Hvala Bogu, ovaj vlak ima poseban vagon za bicikle s vješalima na kojima Pablo i Fiona mirno i sigurno stižu do odredišta. Već se smračilo pa većinu vožnje spavamo. Napokon u Anconu na obali Jadranskog mora dolazimo u ranim jutarnjim satima. Odlazimo do obližnjeg parka gdje smo, još pomalo omamljeni od vožnje, dočekali zoru.
Tek će navečer iz Ancone isploviti brod za Split tako da imamo cijeli dan za odmor u Anconi. Nakon jutanje kave i već tradicionalnog cornetta, odlazimo u trajektnu luku pokupiti karte i prikupiti dodatne informacije o plovidbi. Ostatak dana prvodimo na plaži i u parku nestrpljivo (jedva) čekajući povratak kući. Iako se radi o istom Jadranskom moru, plaže u Anconi nisu toliko lijepe i dostupne kao kod nas. Ipak, dobar je osjećaj okupati se u mirnom i čistom moru.
Skoro dva sata ranije ukrcavamo se na trajekt za Split. Probijamo se kroz kolone auta i kaomiona, predajemo karte i dolazimo do simpatičnog, glomaznog broda oslikanog likovima iz dobro poznatih crtića. Trajekt ima ukupno 7 katova, od kojih su prva dva kata garaža za aute i bicikle, dok su ostalih 5 katova kabine, restorani, barovi i paluba. Karta s uključenom kabinom je dosta skuplja pa većina ljudi, kao i mi, sjeda na palubu. Trajekt vozi dugih 11 sati kroz noć. Srećom ponijeli smo stvari za kampiranje pa podloge i vreće za spavanje pružaju maksimalnu udodnost. Isplovljavamo u zalazak sunca, uz pive i talijanske grickalice. Zalazak prati jednako atraktivno zvjezdano nebo. Umorni i sretni padamo u, ne tako dubok, san.
Prve zrake sunca bude nas i zovu u novi dan. Pred nama se prostire prekrasna hrvatska obala. Kapetan nas obavješćuje kako ćemo uploviti u Split kroz sat vremena. Uzbuđeni i nestrpljivi pratimo kartu i pogađamo mjesta oko nas. Konačno, uplovili smo u luku grada Splita. Zbrka i gužva na brodu prilikom iskrcavanja sada nas je već u potpunosti razbudila. Pablo i Fiona parkirani su na prednjoj strani broda pa izlazimo relativno brzo i evo nas na hrvatskom tlu! U daljini nam mašu naši splitski prijatelji. Što smo bliže to jasnije opažamo osmjeh od uha do uha, a sigurni smo da se isto očitava i na našim licima...
Andiamo avanti!
Nina & Igor